“Čovjek je dosada bio protiv prirode; od sada će biti protiv svoje vlastite prirode.”
– Dennis Gabor, Inventing the Future, 1964
Razine mora se dižu, suše se šire, zime su hladnije, ljeta toplija, ledeni vrhovi se otapaju, i općenito klima je izmaknula kontroli. Imamo ptičju gripu, svinjsku gripu, pčele nestaju, kukci uništavaju cijele šume. Zaista, Zemlja sve više i više naginje van ravnoteže.
Vijeće savjetnika za znanost i tehnologiju predsjednika Obame je upozorilo da ako SAD i druge države ne reagiraju dovoljno brzo kako bi zaustavile klimatske promjene, dogodit će se promjene koje znanstvenici nazivaju “kritičnom točkom”:
- “Zemlja bi mogla biti ne više od šest godina od gubitka arktičkog ljetnog leda, a to može izmijeniti klimu na potpuno nepredvidljiv način.
- Otpuštanje zamrznutog metana iz otapajućeg permafrosta u Siberiji.
- Veći broj i veći požari diljem svijeta.”
Obamini savjetnici su također upozorili na teške suše i podizanje razine mora. Situacija je toliko ozbiljna daje John Holden, Obamin glavni savjetnik za znanost, predložio “ispucavanje sumpornih čestica u gornju atmosferu” kako bi se atmosfera ohladila umjetnim putem.
Ali kako je Zemlja došla u ovakvo stanje? Htjeli bismo ponuditi drugačiji pristup odgovoru na to pitanje, onaj koji se bavi uzrokom problema, a ne njegovom manifestacijom.
Ravnoteža i recipročnost
Kako bismo shvatili zašto planeta gubi svoju ravnotežu, pogledajmo nakratko naziv “Priroda”. Prva slika koja nam pada na pamet pri pomisli na riječ “Priroda” može biti ona drveća, krajolika i životinja. To su sve dijelovi prirode, ali samo elementi puno većeg sustava. Šira perspektiva će nam otkriti kako je Priroda mnogo više od biljaka, životinja i planina. Priroda je regulatorni sustav odgovoran za ispravno funkcioniranje i dobrobit svih njegovih dijelova. Ovaj regulatorni sustav obuhvaća cjelokupnu stvarnost i teži ka tome da sve elemente stavi u ravnotežu i harmoniju.
Ako pojedine elemente prirode izoliramo i pojedinačno ih proučimo, izgledat će kao da funkcioniraju neovisno. Ali ako uzmemo u obzir njihovu funkcionalnost unutar cijelog sustava, vidjet ćemo da se svaki element odriče svoje vlastite koristi kako bi pridonio stvaranju usklađenog sustava u kojem svi rade u ime zajedničke dobrobiti.
Ptičja perspektiva na Prirodu otkriva kako se ovaj regulatorni sustav primjenjuje na svaki od prirodnih elemenata. Ono je tijelo sastavljeno od bezbroj organa, a harmonija među njima omogućava neprekidnost ukupnog života.
Kolonija mrava se, primjerice, sastoji od milijuna marava koji se ponašaju savršeno skladno. Ali kolonja je samo dio mnogih drugih elemenata – za koje nam se često čini da se natjaču – koji zajednički tvore usklađeni eko sustav.
I onda, postoji čovjek. Primjeri ljudske zloupotrebe Prirode su toliko sveprisutni da se čini suvišno uopće ih spominjati. Zapravo, poprilično sigurno možemo reći da ne postoji niti jedna sfera ljudskog angažmana u kojoj ne guramo Prirodu van njezinog sklada.
Karika koja nedostaje
Dok lav lovi zebru samo kako bi napunio svoj trbuh, čovjek uživa u svojoj superiornosti nad drugima. Ljudska rasa je jedino stvorenje koje želi eksploatirati okoliš za svoj vlastiti interes. Nikada se ne zadovoljavamo onime što imamo; uzimamo iz okoliša mnogo više nego što nam je zaista potrebno, i uživamo u tuđoj boli.
U srži ljudskog društvenog ponašanja stoji ego, koji uvijek stavlja vlastiti interes iznad zajedničke dobrobiti. Bili mi toga svjesni ili ne, dio smo Prirode, i činjenjica da osjećemo da smo “iznad” nas stavlja u neizvjesnu situaciju. Ukoliko želimo pomoći sami sebi, moramo početi sa jedinim uzrokom koji narušava ravnotežu Prirode: samima sobom.
Praktične mjere
1) U odnosu na planetu Zemlju
Moramo bitiobzirni prema Zemlji, razumjeti da živimo na maloj planeti, te da smo svi međusobno povezani. Nemamo drugu Zemlju kamo bismo pobjegli kada ovu iscrpimo i zagadimo preko granice povratka, stoga se sada moramo ponašati sa razumijevanjem činjenice da ukoliko se ne ponašamo odgovorno, naša djeca neće imati gdje živjeti.
2) Ljudski odnosi
Smanjenje emisije CO2 te recikliranje, kao pomoć ekologiji, čine važne i vrijedne akcije koje moramo poduzimati. Pa ipak, u našem trenutnom sebičnom stanju uma, one su učinkovite kao i aspirin za rak. Ove mjere mogu učiniti da se trenutno bolje osjećamo, ali ne rješavaju stvarni problem.
Samo onda, kada počnemo mijenjati ljudske odnose, počet ćemo vraćati ukupnu ravnotežu Prirode. Ako imamo na umu da je naša samodopadnost jedini element u svijetu koji nije u toj ravnoteži, nećemo niti zaboraviti da je to također jedina stvar koja zahtijeva popravak.
Kako bismo se bavili time, moramo stvoriti obrazovne programe koji promoviraju uzajamno razumijevanje, jednakost i najvažnije – razumijevanje Prirode općenito te posebice ljudske prirode. Moramo osnažiti obrazovne ustanove da pokrenu ovakve programe u svakoj državi i diljem svijeta kroz globalno koordinirani trud. Infrastruktura i institucije koje mogu potaknuti ovu promjenu već postoje – naprosto moramo zajednički odlučiti to učiniti.
Kada stvorimo odnose uzajamne brige i skrbi, bit ćemo usklađeni s Prirodom, te posljedično okrenuti trenutnu padajuću putanju čovječanstva ka svijetloj budućnosti sklada i mira.
