Hitna potreba za društvenom reformom
Sve dublje i nerješive globalne krize, s popratnim manifestacijama društvene tjeskobe, zahtjevaju hitne promjene prevladavajućih društvenih vrijednosti – koje su egocentrične, egoistične i nemilosrdno kompetitivne – u nove, pozitivne vrijednosti, tj. u vrijednosti koje potiču stvaranje pozitivnih odnosa i uzajamne odgovornosti.
Najbrži i najočitiji način postizanja takve promjene jest putem ključnih dijelova koji oblikuju naš način razmišljanja: medija i interneta. Uzimajući u obzir mjeru u kojoj mediji utječu na nas, možemo čak zahtijevati da se medijski sadržaji promjene ako želimo uspješno promijeniti i održati novi način razmišljanja. Primjerice, kad bi mediji neprestano promovirali stav da su davanje, dijeljenje i suradnja dobri, i mi bismo tako počeli razmišljati, a zatim i rado slijedili njihov primjer.
U današnjoj stvarnosti, naša su ega napuhana, samoživost se nagrađuje, a manipulatore se često potiče kao “probitačne”. Takvim se tendencijama u našem svakodnevnom životu moramo suprotstaviti, a ne poticati ih – i to kroz svakodnevne medijske primjere oprečnih, pro-socijalnih stavova – poput razumijevanja, obzirnosti prema drugima i uzajamne integracije.
Kad pogledamo trenutne sadržaje u medijima, nije ni čudo što se one koji se ne ponašaju sebično i zlobno u školi naziva “slabićima” i “tupanima”. Uz takav priljev negativnih poruka, ne iznenađuje ni činjenica da trenutno svaku osnovnu školu u Teksasu čuvaju policajci. Razlog nije zaštita od opasnih odraslih osoba, već zaštita od opasne djece. Neki od uhićenih imaju samo šest godina. Pritom ne govorimo o jednom ili dvoje djece koja su uhićena, već o 300 tisuća djece samo u 2010. godini!
Pozitivno orijentirani mediji – recept za pozitivnu društvenu reformu
Zabavan televizijski program ne mora biti nasilan, ne mora poticati nekontroliranu samovolju. Itekako je moguće stvoriti zabavan, iznimno kvalitetan televizijski program koji sadrži pozitivne drustvene poruke. Primjerice, istraživačko novinarstvo s jedne strane može razotkrivati korupciju, a s druge pokazati koliko ovisimo jedni o drugima i kako samo zajedno možemo postići uspjeh. Mediji bi nam mogli davati primjere zajednica i inicijativa koje implementiraju takve koncepte, kao naprimjer: u španjolskom gradu Marinaledi ljudi bez posla zaposleni su na lokalnom projektu izgradnje kuća bez hipoteke – hrabra inicijativa u regiji s 21% nezaposlenih. (Iz članka New York Timesa “Posao i kuće bez hipoteke za stanovnike šanjolskog grada”)
Mediji bi također mogli raspravljati o tome koliko su takvi pothvati uspješni, u kojoj mjeri i na koji način takvi napori poboljšavaju naše živote te koliko su takve inicijative primjenjive u različitim dijelovima svijeta.
Poanta je da se javni diskurs mora promijeniti. Kako se to bude mijenjalo, svi će početi prihvaćati drukčiji način razmišljanja i tako natjerati medije da slijede primjer mijenjajući svoje sadržaje u skladu s novim javnim diskursom. Međutim, takvu promjenu mogu izazvati samo svjesni napori svih nas, i to što prije, jer trenutni medijski trendovi postaju sve više antisocijalni.
Društveni mediji poput Facebook-a i YouTube-a omogućavaju svima koji imaju imalo volje i snalažljivosti da promoviraju kakvu god ideju žele – dobru ili lošu – i privuku dovoljno pozornosti da se stvori kritična masa potrebna za društvenu promjenu. Kao što je često slučaj, potrebna je tek mala, ali odlučna manjina da pokrene brzu, veliku i odlučujuću promjenu. Dakle, potrebna je tek mala, odlučna manjina da izazove pozitivnu, prosocijalnu promjenu uzajamne odgovornosti.
Uz različite medijske alate, tu je i dobra stara usmena predaja kojom se može pokrenuti rasprava i potaknuti prihvaćanje određenih ideja. Ideje se šire tako što razgovaramo o njima, bilo kod kuće, na poslu, s prijateljima, forumima na internetu ili na društvenim mrežama. Podijelite li svoje mišljenje o tome kako postići bolji život, ljudi će se zamisliti.
Vaša tjelesna i društvena dobrobit ovisi o drugima
U rujnu 2009. New York Times objavio je članak Clive Thompsona pod nazivom “Debljaju li vas vaši prijatelji?”. Thompson je opisao svoj posjet 76-godišnjakinji koja živi u Framinghamu u Massachusettsu. Vodila je računa o tome gdje su njezini bivši kolege iz razreda; s njih pet-šest redovno se viđala tijekom 60 godina, a s ostalima bi se okupili na godišnjicama mature svakih pet godina. Njezina je priča fascinantna zbog toga što su svi njezini razredni kolege, izuzev jednoga, ostali mršavi tijekom svih tih godina, iako je veći dio njihove zajednice podlegao pretilosti. Nadalje, taj pojedinac koji je također podlegao pretilosti bio je jedini koji nije održavao kontakt s ostatkom razreda.
Nekoliko godina poslije, dvojica profesora, Nicholas Christakis i James Fowler upotrijebili su prikupljene podatke (kao i one o nekoliko tisuća njihovih susjeda) i došli do novih i začuđujućih otkrića o tome kako utječemo jedni na druge na svim razinama – fizičkoj, emocionalnoj i psihičkoj – te kako ideje mogu biti jednako zarazne kao virusi.
U svojoj hvaljenoj knjizi Povezani: Iznenađujuća moć društvenih mreža i kako one utječu na naše živote – Kako prijatelji prijatelja vaših prijatelja utječu na to što osjećate, mislite i činite, Christakis i Fowler ustanovili su da između više od 5000 sudionika postoji mreža odnosa. Otkrili su da u toj mreži svi utječu jedni na druge, kako na fizičku dobrobit pojedinca, tako i na društvena pitanja.
U svom članku (“Debljaju li vas vaši prijatelji?”) Thompson je napisao:
“Analizom podataka prikupljenih u Framinghamu, Christakis i Fowler kažu da su po prvi put pronašli čvrstu osnovu za potencijalno snažnu teoriju vezanu uz epidemiologiju: da dobro ponašanje – poput prestanka pušenja ili održavanja vitkosti ili jednostavno sreće – prelazi s prijatelja na prijatelja kao da se radi o zaraznom virusu. Prema podacima, sudionici iz Framinghama utjecali su jedni na druge samom socijalizacijom. Isto vrijedi i za loše oblike ponašanja – skupine prijatelja “zarazili” su jedni druge pretilošću, životnim nezadovoljstvom i pušenjem. Čini se da zdravlje ne ovisi samo o genima i prehrani. Dobro je zdravlje također djelomično proizvod vašeg boravka u blizini drugih zdravih ljudi.”
Što još više iznenađuje, Thompson je izložio dodatne dokaze o društvenoj zarazi naglašavajući da su Christakis i Fowler također otkrili kako “pretilost skače s prijatelja na prijatelja čak i preko velikih udaljenosti”, da ljudi mogu utjecati jedni na druge čak i ako se ne poznaju! Nadalje, Thompson je istaknuo da su otkrili kako ti utjecaji sežu čak do tri stupnja, tj., društvena se zaraza prenosi s prijatelja na prijatelja njegovog prijatelja.
Našem je društvu najpotrebnije postići veću pozitivnu povezanost
Društvena se zaraza ne odnosi samo na održavanje vitkosti ili kakvog drugog zdravstvenog stanja. U predavanju na televiziji, profesor Christakis objasnio je da naši društveni životi – a koliko vidimo, i dobar dio naših tjelesnih života – ovise o kvaliteti i snazi naših društvenih mreža, kao i o onome što protječe venama te mreže:
“Stvaramo društvene mreže zato što korist uzajamno povezanih života nadmašuje nedostatke. Kad bih ja uvijek bio nasilan prema vama ili bih vas konstantno rastuživao, prekinuli biste veze sa mnom i mreža bi se raspala. Prema tome, širenje dobrih stvari i vrijednosti neophodno je za opstanak i njegovanje društvenih mreža. Slično tome, društvene su mreže neophodne za širenje pozitivnih vrijednosti poput ljubavi, dobrote, sreće, altruizma i raznih ideja… Mislim da su društvene mreže fundamentalno povezane s dobrim, i po mom mišljenju, svijetu je potrebno više povezanosti.”
Ukratko, tajna velikog društva jest u uzajamnom jamstvu. A najbolji način da to postignemo jest kroz potporu medija i prijatelja.
Autor: Michael Laitman
Michael Laitman je globalni mislilac koji se zalaže za preobrazbu društva kroz novi oblik globalnog obrazovanja, koje smatra ključnim za rješavanje gorućih pitanja našeg doba. Osnivač je Instituta ARI, profesor je ontologije i teorije znanja, doktor filozofije i magistar medicinske biokibernetike. Možete ga pronaći na Google+, YouTubeu i Twitteru
