Društvena svijest ima moć stvoriti svijet jednakih
Globalna kriza ne posustaje, već se produbljuje, služeći kao svojevrsno zrcalo koje nam pokazuje iznimno neugodnu sliku.
Vidimo kako, usprkos konstantnoj čovjekovoj težnji za slobodom, demokracijom i jednakošću tijekom čitave ljudske povijesti, u današnje vrijeme, čak i u “slobodnim i demokratskim” zapadnim zemljama društvo je izobličeno golemom socijalnom nejednakošću i očitom razlikom između “elite” i “ostalih”, odnosno “bogatih” i “siromašnih”.
U doba globalne komunikacije, mnogi javno priznaju taj problem, no čini se da kad se postavi pitanje rješenja, nitko nema ni odgovor ni volju za promjenom.
Osim potrebe za pravednijom raspodjelom bogatstva, ljudi su ogorčeni zbog raznih vrsta nejednakosti, uključujući i nedostatak jednakih prilika za sve. Međutim, činjenica je da nikakva pravedna raspodjela neće pomoći sve dok ne razvijemo društvenu svijest koja podupire uzajamno jamstvo. Preferiranje jednog sektora populacije u odnosu na drugi, samo će potaknuti srdžbu i ogorčenje u ostalim sektorima. Ukoliko ne budemo svijet promatrali kroz prizmu uzajamnog jamstva, ljudi koji ne budu među onima koji primaju uvijek će biti zavidni i pitat će se: “Zašto oni, a ne ja?”
Kako razviti osjećaj empatije prema svima
Uzajamno jamstvo recipročna je veza koja zahtijeva od nas da sve promatramo kao da su nam najbliži rod.
Možda nam je teško povjerovati da je to moguće, ali evolucija ljudskog društva dovest će nas u stanje u kojem ćemo osjećati čitav svijet unutar sebe, slično načinu na koji doživljavamo bližnje. Osjećamo kad netko nama blizak treba pomoć i kakvu pomoć trebaju – bilo da se radi o starim roditeljima maloj djeci, neočekivanim troškovima i računima, zdravlju itd. Naravno, obiteljske prioritete određujemo prema hitnosti. Bismo li zanemarili bolesnog djeda? Ne, ako smo normalna obitelj. Osjećaj odgovornosti za nekoga, uzajamnog jamstva, izaziva takav nagon u nama. Tako ćemo morati pristupiti i vezama s ostatkom čovječanstva.
Ne morate biti nuklearni fizičar da biste razumjeli zašto je nejednakost u današnje vrijeme neprihvatljiva
Jednakost je stanje u kojem svatko od nas posjeduje jednake prilike i osobne mogućnosti za konstruktivno samoizražavanje u kolektivnom sustavu – davati i primati i biti u ravnoteži s ostatkom čovječanstva.
Primjerice, srce je jednako važno kao i pluća, pluća su jednako važna kao jetra, jetra kao bubrezi, bubrezi kao noge, a one su pak jednako važne kao ruke…Po čemu su jednaki? Svi su organi u recipročnom odnosu, čiji je cilj osigurati dobrobit organizma. Međutim, svaki dio tijela usmjerava se na različite funkcije koje su neophodne za dobrobit tijela. To je ono što organizam drži živim i zdravim.
Slično tome, ako osoba pripada dijelu čovječanstva, to je ne čini manje vrijedom od osobe iz nekog drugog dijela. Da parafraziram, ja, recimo, pripadam “srcu” čovječanstva, netko drugi pripada “mozgu” ili “jetri” čovječanstva. Sve su to uvjeti u kojima smo rođeni i koji su nam predodređeni. No da bismo očuvali zdravlje i dobrobit cijelog čovječanstva, moramo zajednički raditi kao jednaki, na mjestima na koje smo postavljeni, a ne smatrati se superiornima ili inferiornima zato što smo stavljeni na ovo, a ne neko drugo mjesto.
Svi smo rođeni u različitim obiteljima, s različitim genima, i različitim odgojem. Naši svjetonazori mogu biti vrlo različiti i možemo se osjećati drukčijima od drugih. No ako svatko od nas osjeća da je cilj u harmoniji s drugima, postići ćemo jednakost.
Jeste li spremni za svijet ljubavi i jednakosti?
U današnje vrijeme, stav po kojem je trud koji ulazemo u dobrobit čovječanstva jedino mjerilo naše jednakosti, je dino je što može očuvati naše društvo. Put ka takvom načinu razmišljanja vodi kroz neprestani samoodgoj sve dok ne spoznamo stvarnost u kojoj smo svi zapravo jedni drugima rod. Kad uzajamno jamstvo postavimo na vrh sste svojih prioriteta, otkrit ćemo da je svijet postao mjesto u kojem je život ugodan i radostan.
Što nama, prirodno egocentričnim bićima, može pomoći da društveni interes stavimo iznad osobnog? Samo utjecaj društva! Prema tome, moramo promijeniti svoje društvene vrijednosti tako da ljude počnemo cijeniti prema svom doprinosu društvu, a ne prema veličini njihova bankovnog računa. Kada će život na ovom planetu postati dobar? Kad prestanemo misliti prvenstveno na sebe i počnemo misliti na druge.
Prema tome, moramo početi mijenjati svoju okolinu kroz obrazovni program koji će, s jedne strane, pružiti ljudima transparentne, znanstvene činjenice o globalnom, međuovisnom svijetu u koji smo se razvili i, s druge strane, dati im jednostavne, praktične aktivnosti koje će im omogućiti iskustvo iz prve ruke, osjećaj koristi uzajamne, međusobno nadopunjavajuće suradnje.
Takav bi program osigurao pozitivnu motivaciju koja bi zajamčila postizanje i održavanje velikih promjena koje nas izdižu iznad naše urođene prirode..
Autor Michael Laitman
Michael Laitman je globalni mislilac koji se zalaže za
preobrazbu društva kroz novi oblik globalnog obrazovanja, koje smatra ključnim
za rješavanje gorućih pitanja našeg doba. Osnivač je Instituta ARI, profesor je
ontologije i teorije znanja, doktor filozofije i magistar medicinske
biokibernetike. Možete ga pronaći na Google+, YouTubeu i Twitteru
